Share Button

Često u svojim razgovorima s klijentima čujem sljedeće: „ Ne želim duboko kopati po sebi jer se bojim što ću pronaći.“

Upravo je taj strah od toga što ćemo iskopati, razlog zbog kojeg se još uvijek premali broj ljudi usuđuje intenzivnije i dublje raditi na sebi i otpuštati svoje blokirane emocije.

A u pozadini tog straha je strah od boli.

Bol je ono čega se ljudi zapravo boje! Bilo one fizičke ili emocionalne.

I stoga je izbjegavaju koliko god je to moguće.

No nažalost, dok ne iskusimo bol ne možemo znati na koji nas način sputava i ne znamo da u nama postoji moć koja tu bol može podnijeti.

Iza boli kao i straha, nalazi se mir i iscjeljenje.

 

Prihvatite bol. Bol je naš alarmni sustav. Bol je najžešći saveznik. Naš detektor laži. Dobar i iskren prijatelj koji nam govori kad smo izbačeni iz balansa, kad smo van kontrole, kad smo odsječeni od izvora, razlomljeni, na rubu da izgubimo um ili živce, kad se ne volimo, kad ne govorimo što mislimo, kad ne živimo ono što želimo.

Zar to nije dobar prijatelj?

No zbog čega ga se bojimo? Jer se bojimo da ćemo se osjećati manje vrijedno, manje dobro, manje pametno, neuspješno, nevoljeno. Bojimo se mržnje i podcjenjivanja.

Bojimo se da će nam bol ukazati da je potrebno mijenjati život. A promjene se također bojimo. Radije hodamo svijetom emocionalno anestezirani govoreći si: „Kako je tako je. Bolje ne može!.“

No sve to nestaje u onom trenutku kada dozvolimo našoj boli da progovori.

Naša bol samo želi govoriti, vrištati, izreći ono što joj nikad nije dozvoljeno, želi biti oslobođena, želi biti vidljiva i ISCIJELJENA.

Razumijem da postoje ljudi koji su doživjeli život pun ogromne boli i terora i u sebi nose duboke i bolne rane koje jednostavno žele zauvijek zakopati.

No ono na što vas želim podsjetiti je sljedeće- nećete vidjeti niti osjetiti ono što niste spremni vidjeti i osjetiti. Biti će vam dozvoljeno da iskapate dio po dio, korak po korak, sloj po sloj. Onoliko koliko možete podnijeti. Onoliko koliko možete razumjeti. I ako dozvolite svom divnom unutarnjem vodstvu da vas vodi i savjetuje, polako ćete osloboditi tu energiju.

Ako se to bojite učiniti sami, molim vas potražite pomoć svog duhovnog učitelja, svećenika, terapeuta, iscjelitelja, psihologa…pronađite nekog vrijednog vašeg povjerenja. Ta osoba će vam osigurati sigurno okruženje u kojem ćete moći biti potpuno ranjivi i otvoreni i to će biti netko za koga znate da vas može uhvatiti i pomoći vam u trenucima pada u najveću bol i tugu.

Nemojte bježati od sebe samo zbog straha. Pronađite se, upoznajte se. Upoznajte svoju bol. Ona je vaš najveći prijatelj i najveći učitelj koji vas vodi do krajnjeg cilja- životne radosti.

~Natalija