Share Button

Dok sam se jutros vozila prema gradu i razmišljala o vlastitim postupcima u proteklom tjednu, sama sam sebi u jednom trenutku glasno ponovila da ću uvijek činiti samo ono što me čini ili će me učiniti sretnom.

Nakon toga mi je spontano došlo pitanje:” Zar je to uopće upitno? Zar bi potragu za vlastitom srećom uopće trebalo preispitivati? Nije li to nešto što bi nam trebalo biti pod normalno kao što je disanje, spavanje ili jedenje?”

Nažalost čini mi se da bi se većina trebala upitati da li su sretni i žive li život koji ih čini sretnima.

Većina radi ono što se od njih očekuje odnosno ono što donosi financijsku sigurnost.

Većina živi u nezadovoljavajućim odnosima bojeći se samoće, odbačenosti ili krivnje.

Većina dozvoljava da im drugi kroje život ili određuju kada će i kako biti sretni.

Većina ne zna što znači sreća jer se guše u ustajaloj bari svojih emocija, strahujući, brinući, sumnjajući u život i bježeći u sigurnost svoje (ne) sreće.

Zapitajte se da li ste uistinu sretni i što možete učiniti da budete sretni?

Napravite listu svih onih stvari koje bi vas mogle učiniti sretnima. Krenite od malih, svakodnevnih sitnica kojima si možete uljepšati život ( Nemojte odmah zamišljati dobitak na lotu ) i koje će vam postati navika kojima ćete se veseliti. Kada njih usavršite, krenite prema većima.

Radost koju ste potakli sitnicama, pomoći će da lakše dođete do onih većih stvari koje će vas učiniti još sretnijima.

Učinite potrebne promjene u svojoj sredini. I kada vas strah razapne, uvijek recite samima sebi: “Činim to jer želim biti sretan/sretna i zaslužujem to.”