Share Button

Prije nekoliko sam dana posjetila svoju bivšu firmu. Bila je to posjeta iz praktičnih razloga ali i sa željom da vidim svoje stare kolege i da popijem kavu s bivšim šefom.

Moj plan da ostanem sat vremena je pao u vodu kada sme bivši šef zamolio da ostanem i pomognem u jednom slučaju koji sam godinama vodila i za koje im je bilo potrebno moje dugogodišnje iskustvo. Planiranih sat vremena pretvorilo se u četiri i ja sam izašla iz zgrade osjećajući se kao da me pregazio vlak. 

Čak i kada sam pokušala zaspati i na taj način povratiti barem dio svoje izgubljene energije, moje tijelo je titralo i borilo se između sna i jave. Na kraju kad sam shvatila da od mog spavanja neće biti ništa, bilo mi je draže izaći i prošetati svoga psa. Opuštena šetnja, svježi zrak i veselo skakutanje mog psa, omogućili su mom tijelu i umu da se opusti i ponovno povrati svoju ravnotežu.

Kada danas razmišljam o tom danu, pitam se kako sam izdržala 15 godina u energiji stresa, nervoze, ljutnje i ega? I iako sam tamo u posjeti bila samo u svojstvu osobe koja je došla pomoći, ipak sam osjećala pritisak koji su osjećali moji sada bivši kolege i nervozu bivšeg šefa koji je očekivao odgovore sada i odmah. Duboko vjerujem da mi je u tome pomogla moja stalna potreba da spoznam sebe a time i da unosim zdravu hranu u svoje tijelo, da razmišljam pozitivno, da pronađem barem 1 sat za svoje meditacije i opuštanje te da stalnom edukacijom učinim svoj život što je moguće ispunjenijim i zadovoljnijim.

Kada razgovaram s prijateljima koji još uvijek rade u velikim sistemima, zaprepašćuje me činjenica koliko malo njih brine o tome kako će provesti svoje slobodno vrijeme. Neki nose posao doma, neki si isplaniraju još stotina obaveza za vikend i onda gdje je tu ona ravnoteža rada i odmora?

Većina ih niti ne zna kako se opustiti ili se uopće NE MOGU opustiti. Neki si priušte čak 7 dana godišnjeg odmora, očekujući da je to dovoljno za isključivanje uma i tijela. Iz osobnog iskustva znam da je za pravi odmor potrebno barem 3 tjedna.

Jedan od mojih vrlo dragih mistika i učitelja OSHO, koji je vrlo dobro poznavao svijest ljudi Zapada, bio je veliki zagovornik meditacija no bio je svjestan činjenice da se tijelo i um ne mogu opustiti ako tome ne prethodi neka snažnija fizička aktivnost. Tako su najpoznatije njegove dinamičke meditacije u kojoj najprije tijelo dobro «istresemo» i pokrenemo i tek nakon toga možemo očekivati da ćemo se posvetiti onome što se događa unutar nas i pronaći onaj potrebni mir.

I sami ste svjesni kako se osjećate nakon dobre šetnje, trčanja ili neke fizičke rekreacije… osjećate se zdravo umorni i zaspite kao mala beba. Međutim samo se 4 % ljudi u Hrvatskoj bavi nekom rekreacijom što je dosta poražavajuća činjenica.

Ako nakon silnog stresa kojeg ste doživjeli na poslu, još nakon toga sjedate i pred TV s hrpom hrane ispred sebe ili slušate gunđanje svoje obitelji kojoj ne posvećujete dovoljno vremena, onda je krajnje vrijeme da nešto promijenite u svome životu jer će vaše tijelo jednoga dana popustiti pred tolikom navalom iscrpljenosti ili negativne energije.

Svakom biću kada obavi svoje potrebe za opstankom na programu slijedi zadovoljstvo. Biološki je normalno da se krećemo prema zadovoljstvu te odmičemo od boli. Bol nas stišće, povlači u sebe, ušutkuje, dok nas zadovoljstvo širi, otvara i povezuje s našim senzorima. Zadovoljstvo nas poziva da u sebi nešto integriramo, dok nas bol tjera u odvojenost i skutrenost. Zadovoljstvo nas otvara prema novim idejama i puni entuzijazma krećemo u nove pothvate.

Nažalost naša kultura izjednačuje zrelost sa sposobnošću da niječemo naše potrebe za zadovoljstvom. Mnogo puta nam je rečeno da zaboravimo na naše male radosti kako odrastamo- da sjedimo mirno, radimo teško i da kontroliramo ili niječemo naše emocije. Naša zadovoljstva kojih si priuštimo stvaraju u nama krivnju da smo, kao što je znalo biti u mom slučaju, potratili dan a ta ista krivnja je stvarala krutost tijela i uma.

Kako tijelo postaje kruto tako sve više i više postaje krhko i slabo. Zbog svoje slabosti, krutom sistemu potrebna je čvrsta emotivna obrana koja pak dovodi do zatvorenosti.

Kada smo zatvoreni tada smanjujemo tok životne energije. Stoga je potrebno otpustiti i dozvoliti da energija slobodno kola našim tijelom, čime unosi više uzbuđenja i kreativnosti u naš život. Stoga su zadovoljstvo, opuštanje i ispunjenost prioriteti koji dovode našu dušu i tijelo u balans.

Kada si uskraćujemo ona primarna zadovoljstva koja mogu zadovoljiti naše potrebe, okrećemo se onim sekundarnim kao što su alkohol, droge, izbjegavanje odgovornosti, ovisnost o sexu ili prejedanje. Nažalost ta nas sekundarna zadovoljstva ne mogu ispuniti i samo u nama stvaraju još više ovisnosti jer «glad» u nama je teško zadovoljiti.

Zdrava zadovoljstva stvaraju ispunjena stanja a ovisnička samo još veću potrebu.

Zadovoljstvo, opuštanje, igra…sve su to stvari koje si moramo i trebamo priuštiti. I nemojte mi reći da za njih nemate vremena. Sjednite i razmislite koliko vremena potratite na razmišljanja o nebitnim stvarima, nerviranju oko beznačajnih sitnica i koliko energije trošite na to da promijenite druge. To vrijeme iskoristite za sebe i uživajte ovdje i sada. Vaše tijelo i duša će vam na tome biti jako zahvalni. 

I pitajte se da li radite da biste živjeli ili živite da biste radili?

~Natalija