Share Button

Život na planeti Zemlji nije lak, pogotovo nije ako ste se odlučili za duhovni put.

Osim što moramo savladati naše odabrane lekcije i suočiti se s karmom, također pred sobom imamo jednu od najtežih prepreka i najvećeg protivnika našeg duhovnog rasta a to je naše Niže Ja.

Niže Ja je onaj dio nas koji je čvrsto vezan uz materiju, život na Zemlji i fizičko tijelo.

To je energija opstanka.

Ta energija je onaj negativan glas u vašoj glavi koji vam stalno govori protiv vas ili protiv nekog drugog. Vječito nezadovoljan, vječito negativan, taj glas nas prati cijeli život.

Ta energija zaslužna je za sve kavge, svađe i ratove u svijetu.

To je energija koja nikad ne želi biti kriva a koja uvijek okrivljuje, koja kritizira ali ne želi biti kritizirana, koja osuđuje ali ne želi biti osuđivana, koja uvijek želi i mora pod svaku cijenu biti u pravu.

Ta energija puna je straha i ne želi da napredujemo jer time gubi kontrolu nad našim životom. Ona ne želi da se išta u našem životu mijenja i sretna je kada smo mi nesretni. Ona nas poznaje vrlo dobro i u svakom je trenutku u mogućnosti iz našeg arsenala negativnih sjećanja izvući uspomenu koju će nam poturiti pred nos i time nas pokušati zaustaviti.

(Možda vam čak i u ovom trenutku vaše Niže Ja govori kako imate važnijeg posla od čitanja ovog glupog teksta.)

Naše Niže Ja ovisi o našoj energiji negativnosti. Tom energijom se hrani i to ga jača. Što više negativnosti otpuštamo i transformiramo, to manje materijala naše Niže Ja ima kako bi nas blokiralo.

 

No naše je Niže Ja vrlo opasan protivnik jer kako mi rastemo u svijesti i vibraciji tako napreduje i ono koristeći se sve suptilnijim i oku i svijesti skrivenim metodama.

Čak i osobe koje su vrlo visoko u svijesti mogu ponekad živjeti u iluziji da je u njihovom životu sve u najboljem redu.

 

Tijekom pisanja teksta za Svete noći i ja sam „slučajno“ otkrila gdje me moje Niže Ja drži zavedenom i u mraku (to posebno voli).

Naime kako sam ispisivala pitanja za pojedine noći tako sam ih istovremeno postavljala i sebi. Jedno od pitanja bilo je: „Koliko sebe trenutno voliš?“. Postavivši si to pitanje, iskreno sam odgovorila: „Malo“.

Kada sam krenula s razradom tog odgovora postavivši si bezbroj puta pitanje „Zašto“ došla sam do neočekivanih odgovora koji su me iznenadili i šokirali.

 

Shvatila sam da sam tijekom zadnjih 10 godina živjela u zabludi da je u mom životu apsolutno sve dobro i lijepo i da ja živim mirnim, sretnim i komfornim životom kojeg bi svatko poželio. Da živim onako kako JA to ŽELIM!

Nisam niti slutila da u pozadini cijele priče stoji jedno veliko razočaranje sobom i da sam neke svoje potrebe, snove i strasti putem najprije zanemarivala, zatim izbjegavala i na kraju potpuno zaboravila da su mi potrebne i važne.

 

Nevjerojatno je kako čovjek upadne u rutinu života potpuno zaboravljajući da je nekad živio mnogo strastvenije i vodio život koji je bio mnogo dinamičniji i koloritniji.

Razočaravši se prije više od deset godina u pojedine ljude i okolnosti koje su kreirale potpuno drugačiju životnu situaciju od one koju sam trebala živjeti, jedan dio mene je „umro“. Taj ciklus razočarenja doveo je do toga da sam odjednom sebe uvjerila kako nisam dovoljno dobra, lijepa, sexy, uspješna, zanimljiva i vrijedna ljubavi jer inače do toga svega ne bi došlo.

Sjećam se da nakon toga moj život više nije bio isti. Sve više i više sam se povlačila iz života, opravdavajući to potrebom da otpustim tugu i bol zbog gubitka željene budućnosti. Sve više i više sam odbijala bilo kakva životna, radosna događanja jer mi nije bilo ni do čega i takvim tempom sve brže ulazila u ritam sivila koje mi je prijalo i koje je bilo u skladu s mojim unutarnjim osjećajima.

 

Bila sam potpuno posvećena poslu opravdavajući sebi i drugima svoj manjak slobodnog vremena važnim zadacima koje sam morala odraditi, ne mareći da se sve više i više odvajam od onog dijela svog života koji je zahtijevao igru, zabavu, radost, slobodno vrijeme provedeno u opuštenom i razdraganom društvu. Ušla sam u potpuno sljepilo svog privatnog života!

 

To stanje koje sam polako kreirala, postajala je normala i svakodnevica i iluzija da je sve potpuno savršeno i u redu. Kako sam bila u krivu? Moje Niže Ja skrivalo je pravu istinu i bilo sretno što se ništa ne mijenja.

 

Čak i kad bih se i upustila u situacije koje su mi prije stvarale ogromnu radost i užitak, moj je kardiogram pokazivao iste srčane reakcije a ja sam to sebi objašnjavala unutarnjim mirom i zrelošću koje više ne može biti emocionalno uzbuđeno bilo čime.

(hm, to me sad podsjetilo na slike i kipove svetaca i kler. Nisu li i oni upravo takvi? Beživotni, bez radosti i iskrene strasti prema životu?)

 

Jer kako nekoga najlakše držati u kavezu? Tako što ćeš mu ODUZETI strast, onu divlju, ljudsku strast prema životu, što za posljedicu ima opće nezadovoljstvo, neispunjenost, razočaranost, osjećaj neuspješnosti, nedovoljnosti, odgađanje, neodlučnost i na kraju osjećaj tuposti.

Dodajte tome i ostale sastojke recepta kao što su kolektivna svijest i država u kojoj živite i stvorili ste idealne uvjete za samonametnuti zatvor.

Možda je i to upravo pojašnjenje zbog čega su sex i ljubav prema sebi smatrati grijehom? Kaži čovjeku da je grešan ako strastveno živi i stvorio si idealne uvjete za krivnju i kontrolu.

 

Ne kažem da u tom razdoblju mog života nije bilo učenja i napretka. O da itekako je bilo, no uvijek je nedostajalo ono nešto čega nisam bila svjesna. Možda je i to bio dio procesa duhovnog rasta, faza života u kojoj sam morala „umrijeti“ da bih se ponovno rodila drugačija, bolja, svjesnija. Faza u kojoj sam sebi morala oduzeti dio svog života da bih ponovno osvijestila njegov značaj.

 

No bilo kako bilo, duboko ganuta onime što sam otkrila, odlučila sam da je vrijeme za buđenje i povratak sebi. Mnogo je toga što još treba naučiti.

Životna učenja nikad ne završavaju a ona najteža su svakako kako voljeti i cijeniti sebe i kako biti potpuno sretan.

I stoga su i najvažnija pitanja koja si moramo često postaviti i na njih iskreno odgovoriti: „Da li sam sretna i da li se volim?“

 

~Natalija.

 

P.S. Jedan dobar savjet- kad želite nešto učiniti za sebe a osjećate strah, tada to tek trebate učiniti jer strah kreira vaše Niže Ja koje zna da će se nešto promijeniti u vašem životu i to ne želi kreirajući strah, zbog kojeg se vi onda pitate da li ste možda u krivu. Niže Ja maskira pravu istinu strahom!!