Share Button

Kako oprostiti nekome tko vas je duboko i možda i namjerno povrijedio?

Želimo li uopće oprostiti ili nam je “draže” živjeti u energiji optužbi, ljutnje ili mržnje bez obzira na razarajuću bol koju u sebi osjećamo?

I kako uopće doći do emotivne i mentalne spoznaje da želimo oprostiti i osjetiti taj oprost cijelim svojim bićem?

Od malih smo nogu kroz neki od kanala edukacije učili da je vrlo važno oprostiti.

Crkva je ta koja posebno potiče oprost a i mi na dubokoj razini duše osjećamo da je to put kojim se oslobađamo teških tereta.

No nitko nas nikada nije naučio kako to učiniti na odgovarajući način, energetski način.

Da li je dovoljno reći “Opraštam ti” i smatrati da smo time razriješili sukob ili zacijelili rane?

Iz vlastitog iskustva znam da to nije tako lako i jednostavno i da je lakše reći nego učiniti. Pogotovo ne kada smo duboko ranjeni i kada u nama postoje negativna uvjerenja nastala pod utjecajem te povrede kao npr. Nisam dovoljno dobar, ne vrijedim, nitko me ne voli i sl. 

Naš je život jedan veliki čušpajz različitih emocija i uvjerenja koje smo stvorili u ovome ili prošlim životima.

U nekim od tih života smo možda mi bili ti koji smo povrjeđivali, pa sada na vlastitoj koži moramo osjetiti kako je to biti povrijeđen ili smo dozvolili biti povrijeđeni pa tu energiju žrtve nosamo iz jednog života u drugi, dok se s njom se suočimo.

Naše Niže Ja, jako voli dramu.

Voli negativnost, voli imati nekoga na koga može svaljivati krivicu za vlastite neuspjehe i povrede. Naše Niže Ja ne voli opraštati jer time gubi svoj omiljeni slatkiš zvan OPTUŽIVANJE i ne želi biti ODGOVORNO za bilo što.

Preuzeti odgovornost za emotivnu ili fizičku povredu koja nam se dogodila nije laka stvar.

Htjeti osvijestiti zbog čega dozvoljavamo povredu, veliki je korak i događa se samo najhrabrijima.

No onoga trenutka kada donesemo odluku, proces opraštanja se pokreče i može trajati godinama ovisno o tome koliko smo dugo i koliko života slagali sloj po sloj te povrede i optužbi.

Nemojte očekivati da ćete odmah oprostiti i nemojte osjećati krivnju ako odmah ne uspijete (daj Bože da vam uspije od prve!).

Proces razumijevanja svih faktora traje i može se otvarati dugi niz godina. I baš kad pomislite kako ste nekome uistinu oprostili, netko ili nešto može otkriti novi sloj povrede.

Često srećem ljude koji su se otisnuli na duhovni put i koji smatraju da negativne emocije treba potisnuti jer tko je duhovan taj mora biti pozitivan i u ljubavi cijelo vrijeme.

No nažalost to tako ne funkcionira. Dok se uistinu ne suočite sa svim negativnim emocijama i ne dođete do aha trenutka u kojem vam se otkriva zbog čega ste se našli u takvoj situaciji, do pravoga oprosta neće doći.

Tek kada svoju situaciju sagledate s otvorenošću, ranjivošću i nježnošću prema sebi i svojoj životnoj lekciji, tek tada ćete uistinu moći sagledati i ulogu koju ste dodijelili tom nekome tko vas je povrijedio.

Jedini način je osvijestiti zbog čega ste si dozvolili povredu?

Koje su to situacije iz ovoga ili prošlih života koje ste odabrali ponovno proživjeti i zašto ste kreirali situacije u kojima ste povrijeđeni?

Svakodnevno kroz regresiju sa svojim dragim klijentima radimo na oprostu. Bilo da se radi o oprostu roditeljima, braći i sestrama, partneru ili nekoj drugoj osobi.

Svakodnevno gledam kako se energije tuge, ljutnje ili mržnje otpuštaju i kako klijenti kroz “nove oči” osjećaju i vide sebe i osobe koje su ih povrijedile.

Ponekad dođe do potpunog iscjeljenja i oprosta a ponekad se očisti nekoliko slojeva.

No ono što je najvažnije jest da klijenti osjećaju duboko suosjećanje prema sebi i drugoj osobi te odlaze s radošću i mirom i spoznajom kako dalje živjeti.

Postoji li u vašem životu netko kome trebate oprostiti? Što vas u tome sprječava? Kako se osjećate u vezi te povrede?

~Natalija

Copyright slike:  Adry.W