Share Button

Dragi moji,

u ne tako davnoj prošlosti moja životna parola glasila je “Što mogu danas učiniti za svijet da bi bio bolji? ”

Tu vrlo sličnu rečenicu čula sam kako izgovara Louise Hay i u tom mi se trenutku učinila grandioznom, nesebičnom i ljubavnom. Zavoljela sam je i prisvojila istog trena!

Osjećala sam se dobro imajući je u srcu i mislima. Imala sam potrebu pokazati svijetu da sam tu za njega. Željela sam da čitavi svemir bude ponosan na mene. Očekivala sam sreću, ispunjenost, radost. I svi su ti osjećaji bili prisutni. Dakako da jesu!

Vidjeti zadovoljan osmijeh na licu duše kojoj si pomogao da osvijesti problem, nema cijene.

No kako u svemu tako je i ovdje postojala ona druga strana medalje.

Ubacivši se u petu brzinu iscrpljivala sam se do krajnjih granica. Lijegala bih umorna i dizala se umorna. Ponekad bih shrvana umorom spavala i preko podneva ako bi mi to obaveze dozvoljavale. Nerijetko me zbog toga držao snažan sram i ljutnja jer “eto ljenjivice što spava dok narod radi.”

Zbog takvo umora često nisam imala volje raditi i pisati i znalo se dogoditi i da otkažem tretmane. Silila sam se gonjena osjećajem krivnje da moram ljudima pomoći.

Moje Niže Ja govorilo mi je da će me ljudi zaboraviti ili smatrati neprofesionalnom.

I to je trajalo sve dok nisam počela osjećati kronične problem u tijelu- konstantnu nadutost, bol u križima, začepljeni sinus i bez osjeta mirisa.

Shvatila sam da više tako ne ide!

Morala sam staviti svoj život i svoje zdravlje na prvo mjesto. Morala sam odmarati, brinuti o sebi, voljeti se. Morala sam znati bez krivnje reći NE!

Na početku sam brinula i strahovala hoću li financijski moći izdržati, jer ipak ovo je posao od kojeg živim, no svemir me velikim brojem dokaza uvjerio da se mogu opustiti i prepustiti. Sve ono što mi je bilo potrebno dolazilo je i dalje. Tok obilja nije se smanjio, nije nestao. I sve se slagalo baš onako kako bi netko poželio.

Danas dragi moji svoj dan započinjem drugačijom rečenicom: “Što mogu danas učiniti za sebe da bih se osjećala sretnije, radosnije, ispunjenije, zdravije, voljenije?.”

I djelujem u skladu s onim što osjetim.

I ako ste možda pomislili da time dajem manje svom poslu, prevarili ste se. Upravo suprotno.

Dajem kvalitetnije, dajem čišće, dajem intenzivnije i snažnije. Jer svaki moj tretman, svaki moj tekst izvire iz vrela sreće i ljubavi kojeg želim podijeliti s vama a ne iz izvora potrebe, moranja, umora, nezadovoljstva ili frustracije.

Ne želim više biti samonametnutom mučenicom i patnicom misleći kako time postajem boljim čovjekom.

Ne.

Želim najprije ugoditi sebi, voljeti sebe.

Jer zapravo zbog toga sam i ovdje zar ne?!

 

Od srca,

Natalija.