Share Button

Nakon mog zadnjeg teksta Vrijeme za djelovanje je SADA, upućeno mi je pitanje da pokušam objasniti kako znati da smo dobili poziv.

Svima nam je poznat taj trenutak.

Poziv je onaj osjećaj od kojeg vas prođu srsi, zbog kojeg poskočite kao da ste dobili najveći zgoditak, koji vas proganja, o kojem ne prestajete misliti, za koji znate da je važan, da u sebi nosi veliku dubinu i snagu.

Ponekad je to nešto toliko veliko i jako da će vas i prestrašiti jer ste svjesni da time mijenjate svijet a i sebe. Taj poziv od vas traži potpuno predavanje, disciplinu i mnogo rada i truda. Traži vas da se suočite sa svojim strahom, da kontaktirate ljude od kojih možda strahujete ili vas traži da više vremena provedete uz neki zadatak dok vi jedva pronalazite vremena i za sebe.

Traži da izađete iz komforne zone.

Možda će vas buditi usred noći i tražiti vas da ustajete i da pišete, meditirate, razmišljate. Možda će vas tjerati da potražite pomoć od onih od kojih to najmanje želite.

Poziv je vrlo dubok i snažan znak. 

No ponekad može biti i samo ideja koju prati snažan osjećaj da moramo nešto učiniti. Nešto što je važno i što je potrebno učiniti sad i odmah inače je prilika propuštena.

Takvi pozivi su blagoslov jer oni pozivaju na akciju u službi Božanskog. 

No isto tako traže i slušanje intuicije, suočavanje sa strahom i ne odgađanje zbog razloga koje nameće Niže Ja.

Kada ste u službi duhovnog svijeta onda može postojati samo jedan šef a to je Bog. Ne vaše Niže Ja, ne vaša okolina, muž, žena, šef, djeca.

Zato duhovni put i duhovna služba nisu jednostavni zadaci jer od nas se očekuje da nam ništa ne bude važnije od služenja i pomaganja. I stoga smo često i dugo testirani kako bi se zaključilo da li smo dorasli zadatku.

I dobivamo pozive kojima ćemo se odazvati ili ipak ne…( i nitko nam na tome neće zamjeriti osim mi sami sebi jednoga dana ).

~Natalija