Share Button

Sinoć sam nakon dugo vremena nekako dobila potrebu pročitati svu svoju staru e-mail poštu koja datira iz 2006. godine i koja je bila upućena mojoj učiteljici Margaret McElroy.

Sve te poruke u sebi su sadržavale moje duboke i bolne frustracije, svakodnevne borbe no i trenutke radosti kada bih se uspjela othrvati tami u sebi. 

Bilo je to vrijeme kada sam još radila u poduzeću i borila se sa svakodnevnim obavezama pri tome pokušavajući dovesti svoj unutarnji svijet u red. Nakon toliko vremena čovjek zaboravi sve one unutarnje patnje, previranja, promjene raspoloženja, strahove, sumnje, nedoumice.

Danas kada pogledam iza sebe vidim da mi je bilo jako teško. Negativnost misli koja je vladala u meni i oko mene znala je biti toliko snažna da nisam mogla normalno funkcionirati danima.
Borila sam se sa svojim NIŽIM JA koje me je konstantno uvjeravalo kako ništa ne vrijedim, kako moram puno raditi da bih se dokazala i kako su svi moji snovi o duhovnom životu čista iluzija.

Imala sam puno više loših dana nego onih dobrih. I taman kada bih pomislila kako je najgore prošlo, ponovno bi se pojavila negativna emocija i negativna misao ili je netko u mojoj okolini bio okidač kojim bi se opet pokrenule bure u mojoj glavi.

I koliko god sam se trudila biti pozitivna i nasmijana toliko sam u sebi patila. Oni koji bi možda i dobili kratki uvid u ono što se događalo, nisu mogli razumjeti moje mazohistički nastrojene potrebe.

Da, oni su ih vidjeli kao mazohističke a ja sam ih vidjela kao potrebu da raskrstim i raščistim s davno kreiranim demonima koji su se u meni krili.

Mnogima nije bilo jasno zbog čega si svjesno namećem patnju a ja nisam mogla razumjeti zašto oni misle da je potiskivanje nešto dobro kada će tako i onako jednoga dana sve to eksplodirati i da će onda biti još gore i još teže.

Znanje koje sam do tada dobila kroz metafiziku bilo je nešto što me je guralo naprijed. Znala sam da to moram riješiti ovdje i sada. Znala sam da ako ne riješim sada, vratit ću se opet i biti će još gore. Znala sam da sve ima svoj uzrok i svoju posljedicu i da se dobro dobrim vraća. Znala sam da su svi ljudi oko mene samo moja ogledala i projiciraju ono što u meni nije dobro. Nisam više nikoga mogla osuđivati niti upirati prstom. Mogla sam samo sjesti i zagledati se u sebe. Dobro se zagledati.

Svjesno sam patila, svjesno iskapala sve svoje najdublje traume, svjesno plakala i kidala sve one veze koje nisu više bile dobre za mene.

Uložila sam sav svoj novac u sebe. Nije mi bilo bitno da imam super uređen stan, super odjeću, super mobitele, ušteđevinu, vikendicu na moru. Ja sam sebi bila najvažnija. Mogla sam sve to imati jer sam lijepo zarađivala ali mi nije bilo važno. Važna sam bila ja!

No znanje i energija koju sam dobila od svih svojih učitelja nemjerljiva je sa svim onim materijalnim stvarima koje sam mogla imati da sam usmjerila novac u nešto drugo. Znala sam da je ovo investicija za život. Život moje duše.

Znala sam da moram žrtvovati mnogo toga. Tresla sam se kao šiba na vjetru kada sam davala otkaz, kada sam odlazila u Ameriku i gledala kako se mojoj mami slama srce, trenutak kada sam morala roditeljima reći da njihova kći na koju su tako bili ponosni ipak odlučuje raditi nešto za što su oni smatrali da je «prodavanje magle». Doživjela sam slomljeno srce, izdaje, emotivna zlostavljanja, sumnje u sebe i najgore strahove.

No ono što me je uvijek držalo jest spoznaja da sam sve to sama odabrala i ako sam odabrala onda mogu i dotjerati do kraja.

 
U svemu tome mi je najviše pomogla moja učiteljica Margaret i moj najveći učitelj iz duhovnog svijeta- Maitreya. Bez njih ne bih bila ovdje gdje sam danas. U to sam sigurna!

I stoga potražite pomoć, vjerujte, investirajte u sebe. Ne bojte se! Uvijek postoji negdje ruka koja vas može izvući iz blata. Teško je duhovno rasti sam.

Ja to najbolje znam.

Donesite odluku već danas i počnite mijenjati svoj život. Od čitanja ove poruke nemate ništa ako se ne podignete sa stolice i ne učinite potrebne promjene!

Natalija.