Share Button

U zadnjih mjesec dana intenzivno sanjam. Iz noći u noć u mojim se snovima pojavljuju situacije iz moje prošlosti. Uspomene davno zaboravljene. Svake noći po nekoliko puta (ovisno o broju snova) ja se budim i zaprepašteno i uzbuđeno analiziram svoj san. U svakome se krije poruka o nekoj neiscjeljenoj emociji koju sam nekada davno lijepo spakirala u svoju podsvijest. Sram, krivnja, neugoda, strah. Ponekad san niti nije kopija nekog događanja, no u sebi nosi poruku koju mogu vrlo lako prepoznati.
Zaprepaštena sam jer nisam niti bila svjesna da moja podsvijest nakon 20 godina rada na sebi, još uvijek skriva toliku kolekciju potisnutih uvjerenja i emocija. Uzbuđena jer je moja duša pronašla način kako ih iscijeliti.

No da cijela situacija ne bi bila prejednostavna, cijeli proces prati i fizička bol, posebno u području druge čakre, za koju znamo da je sjedište naših emocija. Posebice je maternica, kao kreativni centar žene, dio tijela u kojeg nesvjesno pohranjujemo sve one neriješene emocije.

I dok promatram što se događa unutar i van mene, ne mogu a ne pomisliti na sve one godine života u kojima sam dozvolila da se moje negativne emocije razbuktavaju. Dane i mjesece u kojima bih proživljavala jednu te istu stvar, često zbog straha od promjene. Vrlo često sam dozvoljavala da me ljudi, događaji i okolina dovedu do teškog emotivnog stanja, kojeg sam onda u sebi probavljala, no očito nedovoljno.

Da sam prije 30 pa i više godina bila svjesna što negativne emocije mogu učiniti mome psiho-fizičkom stanju, bila bih puno pametnija i ne bih si dozvolila provesti dane i mjesece pa ponekad i godine u negativnom raspoloženju. Ponekad sam se osjećala kao hrčak na kotaču- osjećajući, proživljavajući jedne te iste emocije i ne čineći ništa ili malo da ih razriješim.

Naše Niže Ja/Ego posebno voli dramu jer zna da nas time može kontrolirati. Što smo negativniji, to smo slabiji a što smo slabiji to manje volje imamo za bilo kakve pozitivne promjene u svome životu. Svakim danom našu vreću zvanu emotivno tijelo, punimo sve više i više dok nam jednoga dana ne eksplodira kroz bolest.

Stoga sam samoj sebi dala zavjet da si više nikada neću dozvoliti da negativne emocije vladaju mojim životom. Svjesna sam da ih ne možemo u potpunosti kontrolirati jer život je škola a u školi proživljavamo i dobre i loše dane. No neću dozvoliti da i jednu emociju zadržavam dulje nego što je to potrebno.

Ako i vi osjećate da se svakodnevno borite sa svojim negativnim emocijama i da im se često i prepuštate i dajete im maha, budite svjesni da one ne nestaju nego ostaju u vama. Jednoga dana čaša će se preliti i vi ćete se dovesti u stanje fizičke bolesti ili depresije i potpuno izgubljeni. Rješavajte svoje emocije ako je moguće odmah, rješavajući situaciju koja ih kreira te razumijevajući prirodu svojih emocija. To je jedini način na koji ćete ih moći otpustiti. Ne potiskivanjem, ne ignoriranjem nego poznavanjem!

Naše negativne emocije često su proizvod i emocija kreiranih u prošlim životima i u djetinjstvu. Regresija vam može pomoći da ih osvijestite i transformirate.