Share Button

Svatko od nas ima svoju istinu. Moja istina ili ovo o čemu ću danas pisati ne mora biti vaša istina. Ili će možda samo djelomično rezonirati s vašim shvaćanjima i filozofijom života.

I to je u potpunosti u redu!

Svatko od nas je unikat u ovome svijetu i svatko od nas ima svoj životni plan i svoj životni put, baziran na svim iskustvima koje je do sada naučio kao duša. I stoga svatko od nas ima i svoj unikatni ugovor po kojem živi najbolje kako može.

Često, pogotovo u djetinjstvu i u mladosti, moja okolina pokušala mi je nametnuti svoje obrasce i svoju istinu. Često sam je morala prihvatiti jer drugačije nisam mogla, niti znala, vjerujući kako su drugi vjerojatno u pravu. Iza toga se skrivao manjak samopouzdanja i nezrelost. No s vremenom sam spoznala da se iza svih tih shvaćanja kriju samo duboko skriveni strahovi i obrasci koji su se prenosili s generacije na generaciju.

I upravo sam jučer na tu temu razgovarala sa svojom prijateljicom o svemu onome što smo do sada u životu iskusile, isprobale, ostvarile, jer smo sanjale velike snove. Često se sjetim svojih roditelja koji su znali na te moje ponekad glasne snove reći: “Mala ne fantaziraj, spusti se na Zemlju. Život nije maštanje, u životu treba završiti škole, zaposliti se, osnovati obitelj, imati djecu i raditi dok ne dođeš u penziju. Mi smo ipak jedna prosječna obitelj i treba živjeti prosječno.”

Nikada se nisam mirila s tim stavovima svojih roditelja. Naravno da je u cijeloj priči bilo i dobrih savjeta koje sam usvojila, no sve ostalo sam zaboravila i nastavila svojim putem ostvarivanja svojih snova. Mogu reći da sam bila i ostala vrlo tvrdoglava u svojim stavovima. Znala sam dobiti i po prstima, no tko živi taj i griješi, tko griješi taj i uči- bio bi moj moto. Pa čak i danas se ponekad mojim roditeljima potkrade rečenica: “Mala, vidjet ćeš da to nije baš tako kako si ti to zamišljaš. Mi smo sve to prošli…”

No da sam u potpunosti slušala svoje roditelje, ne bih prošla sva ova predivna iskustva koja sam do sada iskusila. Neka su bila lakša neka su bila teža, no sva su me oblikovala u ono što jesam danas- u boljeg čovjeka!

Nažalost poneki od nas još uvijek pokušavaju nametnuti svoju istinu drugima i svim se silama trude uvjeriti drugu osobu kako je njihova istina jedina i apsolutna.

Koliko bi svijet bio ljepši kada bismo prihvatili jedni druge i poštovali istinu onoga drugoga.

Zašto bismo svi trebali na svijet gledati istim očima? Npr. svatko će na svoj način protumačiti neko slikarsko djelo ili neki glazbeni uradak. Netko će reći da je nečija slika genijalna a netko da je potpuni promašaj. I tko je tu u pravu? Obje strane su u pravu jer svaka vidi sliku svojim očima i s obzirom na razinu svoje svijesti.

Koliko puta ste se našli u silnim raspravama koje su možda vodile i do velikih svađa, u kojima su sukobljene strane pokušale uvjeriti jedna drugu kako je upravo njihovo razmišljanje ispravno. Koliko povrijeđenih ljudi smo ostavili iza sebe, koliko vlastitih rana nosimo u sebi zbog takvih situacija.

Da, u takvim situacijama se može dogoditi povrijeđeni Ego ali zar nije savladavanje Ega ono čemu težimo? Stoga osvijestimo da smo svatko na svome putu shvaćanja istine i života. I što više osvijestimo taj dio, to postajemo otvoreniji i suosjećajniji prema drugima.

Imputiranje istine posebno se osjeća u fanatičnom religioznom stavu. Svjesni smo svih onih ratova koji su se vodili i koji se još uvijek vode zbog toga što svatko smatra da je njihovo Sveto pismo jedno i jedino no ne vidimo da to isto radimo i u privatnom životu samo po drugim pitanjima.

Sve ove promjene koje se događaju u svijetu i u našem okruženju, dizajnirane se upravo stoga kako bi se ljudi polako počeli okretati prema sebi i pitati se gdje su oni kao individue u cijeloj priči i koliko ih je slijepo slijedilo nekoga ili nešto, time izbjegavajući suočavanje sa samima sobom i ne živeći ono što su možda oduvijek željeli ili htjeli.

I stoga nastojmo svi živjeti ono što uistinu jesmo i osjećamo a ne ono što drugi smatraju da bismo trebali. I isto tako prihvatimo tuđu istinu s poštovanjem i tražimo da drugi poštuju i našu. Na taj način uzdići ćemo se iznad nivoa ovce ili agresora i krenuti putem vlastitog majstorstva života.

I sljedeći puta kada će vas netko pokušati uvjeriti u ono što samo on vjeruje samo recite: “Oprosti ali to je tvoja istina a nije moja. Ja poštujem tvoje mišljenje i molim da ti poštuješ i moje”.

I tu svaka priča završava.

~Natalija