Share Button

Kada sam prije sedam godina odlučila napustiti svoj sigurni posao u sustavu, nisam niti bila svjesna što me čeka i koliko je toga ispred mene sa čime ću se morati suočavati iz dana u dan. Vjerovala sam da 17 godina radnog staža i 39 životnih godina ipak nosi jednu težinu i iskustvo koje će nadvladati sve eventualne brige i strahove, sumnje i razočaranja.

Bila sam potpuno u krivu.

Dan nakon što sam prekoračila prag poduzeća i pod miškom odnijela svoju kartonsku kutiju s preostalim osobnim stvarima, bio je dan kada sam upala u energiju potpune panike i straha. Doslovce sam se smrzla pod teretom negativnosti i stotinu pitanja koje je moj um ispaljivao. Od one žene koja je s osjećajem sreće i novo nastale slobode izašla iz poduzeća, nije ostalo ništa.

 

Iako nisam imala realnih razloga za brigu niti sam oskudijevala u ičemu, ipak je taj prijelomni trenutak u mom životu izazvao ogromnu buru u meni i podignuo nezapamćene strahove iz moje podsvijesti.

Bila sam u šoku!

Nisam znala od kuda početi i što mi je činiti. Našla sam se u vrtlogu emocija koje su me izbezumljivale i iscrpljivale. Zbog manjka energije malo je bilo toga što sam mogla raditi.

Moj se život sveo na jako malo posla i mnogo slobodnog vremena u kojem sam, ako nisam spavala, živjela pod ogromnim pritiskom preispitivanja i sumnji u vlastite odluke. Bio je to pravi pakao!

 

Iako sam imala svu potrebnu pomoć, kako onu duhovnu tako i prijateljsku i roditeljsku, ipak je teret straha bio ogroman i na mojim leđima i samo sam se vlastitim snagama mogla iskobeljati iz čvrstog obruča kojim me je obujmio i nije mi dao da normalno živim i dišem.

 

Da stvar bude još i gora, nalazila sam u takvom astrološkom razdoblju koje je samo po sebi bilo vrlo teško. Tranzitni Saturn ušao je u moju natalnu 12. kuću čime je ispod tepiha izvukao sve one strahove s kojima se u zadnjih 28 godina nisam suočila. Bila sam u kući strave u kojoj je trebalo izdržati dvije i pol godine koliko je Saturnu trebalo da prijeđe preko ove kuće!

 

Bio je to ultimativni test izdržljivosti, raspeće i rat s Nižim Ja i Egom!

 

Duboko vjerujem da ništa nije slučajno i da je moja odluka za odlaskom došla u pravo vrijeme. Oslobodivši prostor za sebe, dala sam zeleno svjetlo svojoj podsvijesti koja je započela s oslobađanjem potisnutih energija i time me natjerala da ih osvijestim i potpuno transformiram.

Da sam ostala u poduzeću, zbog radnih bi mi obaveza bilo mnogo teže suočiti se s onim što je duboko čučalo u meni. Ovako se proces obavljao temeljito i duboko jer sam bila sama u svom energetskom i fizičkom prostoru.

Znala sam da je ova životna faza, koliko god teška, jedan veliki blagoslov i mogućnost da kao duša napravim jedan ogromni evolucijski skok, kako u svijesti tako i u vibraciji.

Donijela sam odluku! Ne dozvoliti da me itko ili išta stopira. Ne dozvoliti da strah nadvlada mojim životom. Ne dozvoliti da potpadnem pod utjecaj bilo koga van sebe. Ne ispuštati cilj iz vida i malo pomalo izlaziti iz tamne jame u kojoj sam se nalazila.

Malo pomalo morala sam naučiti što mi je činiti kada me strah ponovno uhvati u stisak.

Malo pomalo savladavajući jedan po jedan strah i pronalazeći sve veći mir i samopouzdanje, obogaćivala sam svoj život novim spoznajama.

Malo pomalo uviđala sam da mogu vjerovati životu i da mi svemir čuva leđa.

Malo pomalo shvatila sam da sve što nam je potrebno dolazi kada se opustimo, prepustimo i prihvaćamo.

Malo pomalo život me je učio da ništa što radimo iz energije straha ne funkcionira.

Malo pomalo moje je emocionalno tijelo postajalo sve praznije i praznije a sve veći i veći osjećaj mira i zadovoljstva obuzimao je moj život.

 

I dan danas dogodi se da neki strah izroni iz moje podsvijesti, da se razumijemo. No sada s potpuno drugačijim stavom i drugim načelima pristupam cijelom procesu oslobađanja i suočavanja.

Nema više uzmicanja, samo opušteno promatranje i komunikacija s tim zaboravljenim, ignoriranim i povrijeđenim dijelom nas.

 

Danas, kada pogledam u svoju prošlost i kada pogledam ljude oko sebe, često se pitam kako sam mogla živjeti s tim groznim osjećajem u sebi.

Kako ljudi oko mene mogu svakodnevno živjeti u energiji straha i malo ili uopće ne poduzimati ništa u vezi toga?

Iz ove energije mira u kojem sad živim, taj život mi se čini potpuno nestvarnim ili davno proživljenim. Kao neki san kojeg sam sanjala i koji mi je bio toliko opipljiv i blizak a sada je samo nejasna točkica u sjećanju.

Ovaj mir koji osjećam je neprocjenjiv i vrijedilo se za njega boriti.

~Natalija

 

Ako vas je ova priča inspirirala i osjećate da bih vam mogla pomoći spoznati, razumjeti i osloboditi svoje strahove, za vas sam kreirala predivnu radionicu. Pogledajte ovdje što vam nudi.