Share Button

Na ovaj svijet došla sam pod utjecajem smrtnog straha kojeg je moja mama proživljavala dok me porađala. 
Ne uspijevajući me istisnuti iz sebe zbog manjka trudova, u jednom je trenutku pomislila kako ćemo obje umrijeti. Ona zbog silnog naprezanja a ja zbog njene smrti.
 
Iako je radost zbog sretnog završetka bila ogromna ipak je mojim malim tijelom kolao energetski imprint maminog straha.
Kako simbolično za nekoga tko je rođen sa Suncem u znaku Raka u 8. kući smrti i transformacije. 
Moj je cjelokupan život od samog svog početka imao samo jedan cilj- transformaciju emocija.
 
Kao dijete sam bila vrlo sramežljiva i voljela sam biti sama, no nisam se bojala onoga čega su se bojala ostala djeca. Nisam se bojala zmija, da ću pasti s drveta, da će me odnijeti nabujala rijeka ili brkati čovjek iz vode, kojim me plašila moja baka. Štoviše bila sam zloćko koji je skoro pa svakodnevno dobivao batine radeći ono što me je moglo dovesti u životnu opasnost.

Smrti se pogotovo nisam bojala, bolje rečeno nisam se bojala mrtvaca koji su mi bili nešto potpuno prirodno i nešto što moraš poškropiti, prekrižiti, izmoliti očenaš i praviti se malo tužan kad vidiš uplakanu obitelj. Za mene je nečija smrt značila druženje na čuvanju, slastan kolač i vječno pitanje kojim sam gnjavila baku: „A kuda idu oni što umru?“.
 
Za mene su postojali strahovi one druge vrste.
Strah da ću plakati kad ostavim mamu na aerodromu. Strah da će tata saznati da baš nisam dobra u školi. Ili da roditelji više vole sestru od mene jer je ona s njima a ja nisam.
Kasnije su to bili strahovi da nisam dobar prijatelj, da ću pogriješiti, povrijediti i biti odbačena.
Bojala sam se jasno i glasno govoriti smatrajući da nemam što pametno reći i da će mi se ljudi smijati. Pa i toga da su drugi bolji, ljepši i pametniji od mene. Zapravo to nije bio strah koliko neki moj osobni zaključak i uvjerenje.
Još kasnije to je bio strah da ću biti iskorištena i prevarena. Da će me netko koga volim lagati i ostaviti. Zbog toga sam bila vrlo nepovjerljiva i uvijek šutjela i slušala što drugi govore ne bih li otkrila nečije skrivene namjere.
 
Tada otprilike prije 20 godina nisam znala što bih s tim strahovima!
Nisam se niti pitala zašto ih uopće posjedujem. Smatrala sam da su oni dio mene i moje osobnosti i bojala sam se da su preveliki i prezahtjevni da bih se njima bavila (bojeći se pritom neuspjeha).
Iracionalni strah je bio svakodnevni grozan osjećaj zbog kojeg sam se tresla i koji bi mi pomutio vid i um.
 
Sve dok se nisam počela baviti metafizikom i dok nisam saznala da je uzrok mojim strahovima neki događaj iz prošlosti ili prošlog života u kojem je taj strah nastao i taložio se do današnjeg dana.
 
Malo pomalo, počela sam otkrivati uzroke, stavljati ih u kontekst moje trenutne životne priče i svjesno otpuštati. U tome mi je mnogo pomogla i moja duhovna učiteljica Margaret McElroy i Majstor Maitreya, koji su mi svojim uvidima i energijom pomogli da povežem kockice, shvatim lekciju i oslobodim jedan po jedan strah.
 
Neke je bilo lako otpustiti, neke još uvijek otpuštam i iznova me iznenadi njihova prisutnost. No osjećam da sam sve bliže samom korijenu i potpunoj transformaciji.

Sinoć sam upravo otpustila jedan koji se u meni gnijezdio ni manje ni više nego 8 godina i kojeg sam sloj po sloj morala spoznavati i otpuštati (svaki put s uvidom u drugi prošli život).
 
Ono što je predivno u cijeloj priči je da svaka transformacija nosi i novi kvantni skok, veći mir i osjećaj inspiracije i strasti prema životu. Svaki put doživim čvršće spajanje s Višim Ja i manje negativnosti Nižeg Ja. I manje lutanja životom!
 
~Natalija

Ako želite naučiti kako osloboditi strahove iz svog života, pogledajte OVDJE da li vam mogu pomoći svojom radionicom.