Share Button

Jučer sam prošla kroz lijepo iskustvo suočavanja s energijom koja je u meni uzrokovala osjećaj manjka samopouzdanja.

Pojavila se potaknuta riječima dragog mi prijatelja i iznenadila me. Šokirala zapravo. Nisam joj se nadala. Nisam znala da je još uvijek imam. Da se skriva i čeka svoju priliku.

Energija. Razlomljena, destruktivna, kao razbijeno ogledalo u kojem vidimo iskrivljenu sliku svoga lica i koja mi nanosi bol na svim nivoima moga bića a ponajviše na duhovnom. Htjela sam odustati od svega. Teška apatija uvukla se u moj život.

Trpjela sam je nekoliko dana pokušavajući joj pronaći korijen. Preispitivala sam svaku misao i sliku koja bi se pojavila kada bi bol i praznina harali mojim tijelom.

Locirala sam je u čakrama i izvukla uvjerenje koje mi je govorilo da smatram da nisam dovoljno dobra.

Nije bilo dovoljno.

Bol je i dalje bila prisutna i kao da sam samo stavila flaster na ranu koja je trunula.

I jučer je kulminirala pretvorivši se u ogromnu ljutnju, bijes, autodestrukciju.

Sjela sam i pisala. Pisala i izbacivala, koristila najgori mogući rječnik no energija je i dalje pritiskala moje grudi.

I onda sam shvatila. Ona želi van a van može samo uz glasan zvuk, jauk, vrisak.

I dozvolila sam joj. Dozvolila svome tijelu da proizvede zvukove i trzaje tijela koji se ne viđaju niti u najgorim horror filmovima.

Prepustila sam se. Osjetila da mi je to potrebno. Izbaciti taj potisnuti jauk koji je toliko dugo bio sa mnom. Oduvijek! Stari, teški, arhaični zvuk boli.

Dala sam mu vremena. Tijelo se oslobađalo. A ja sam se osjećala sve lakše i opuštenije. Bol u grudima je nestajala.

Sve dok nije nastupila tišina i mir.

I praznina ali ona dobra praznina koju je moguće ispuniti dobrim stvarima.

I bol tijela. Ali ona dobra bol kao poslije dobrog treninga.

Harmonija.

Natalija.

P.S. Dozvolite svome tijelu da izbaci bol putem zvuka. Veliki broj ljudi ne dozvoljava si pustiti glas prilikom plakanja, boli, zijevanja ili radosti. Svako tijelo ima svoj zvuk i svoju frekvenciju. Otkrijte ga.